lalinski - klasika [2]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
12-IV-2020 - 30-IV-2024 idi kući  
U pozorištu bilo najbolje ono na kraju kad su delili kapute, ja uzo tri komada.
Kraće i duže varijante od šezdesetih nadalje.
Nedelja pre podne. Izašli Lala i Sosa u špacirung. Nailazi neka ribetina, napredna nazadna i uskostručna, sva utegnuta u miniću, namigne i kaže "Ćao, Laaalo!".
S: Koja ti je sad pa ova?
L: A, ta, to mi je švalerka.
Sosa u šoku, bez teksta, ne ide joj u glavu, kakva su to vremena došla... Kad nisu ni do ćoška stigli, druga takva riba, još razbacanija i utegnutija, "Ćao Laaalo!"
S: Ko ti je sad pa ova, a?
L: To je kumova švalerka.
Ćuti Sosa, ćuti i premišlja se. Nakon par minuta
S: A jelda je ova naša lepša?
oko 1996
Voze Lala i Sosa puna kola koječega na pijacu. Negde usput oglasi se Sosa: "Lalo, meni se vole". Prostru ćilimče pod dud, zalegnu pa posle produže za pijacu. Kad, nije prošlo po sata, a Sosa opet.
Kad je prošlo već i treći put, kaže Lala: "Znaš šta, nije da mi je teško, al' ipak bolje sedi sad malo na lubenice, nemoj više da sediš na krastavce".
Ide Lala ulicom i nosi u rukama dve velike lubenice. Presreće ga neki čovek i pita ga:
- Izvinite, tražim ulicu Gornju Vodoplavnu. Da li znate gde je?
Gleda ga Lala, gleda, misli nešto, pa kaže:
- Vi, gospodine, tražite ulicu Gornju Vodoplavnu, jel' da?
- Da, baš tu!
- I ne biste je znali naći, jel' da?
- Da, baš tako, znate li vi gde je?
- Moliću fino, pridržite mi ove dve lubenice.
Čovek uzme lubenice u ruke, a Lala širom raširi ruke i kaže:
- E, da ide u očin, nemam pooooojma!
Pitali Lalu dal' bi više voleo da ima ženu ili švalerku.
- Obe!
- Kako to?!?
- Pa lepo, ženi kažem da sam kod švalerke, švalerki kažem da sam kod žene, a ja se nabijem negde u slamu pa spavam!
Lala negde direktor, došao kući neveseo. Pita Sosa šta je, kaže
-Moram na simpozijum i moram da vodim i sekretaricu, zbog renomea firme.
-Pa šta?
-Ma imam sad ovu novu, mlađu, i kaže oće d'ide samo ako mognem dvared... A ti znaš...
-Kaš'ti njoj, kad dođe na red taj drugi put, da ti ga veže u čvor.
-Pa to ne može.
-Pa ne može, al' ćeš moći ti.
Ode Lala, obavi sve to i opet se vrati kući neveseo.
-Šta je sad, jesi uprsko?
-Ma ne, sve je bilo kako si kazala, uspeo simpozijum, uspeo ja...
-Pa šta se ondak jediš?
-Znaš šta mi je kazala za to vezivanje čvora? Kaže ta što te to naučila je gora neg ja.
-E moj Lalo, da ti znaš koliko sam ja čvorova vezala dok ti nisi posto direktor...
1994