mih, 1971-1980 [5]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
1-I-2005 - 11-IV-2023 idi kući  
Naručio Mujo ćevape. Sve uredno pojeo osim poslednjeg, nikako da ga nabode. Ganja ga viljuškom po tanjiru i nikako da ga nabode. Kelneru dojadi da ga gleda, te mu uzme viljušku iz ruke, nabode ćevap i da mu. Pogleda ga Mujo pa će „e, lako je tebi da se junačiš kad sam ga ja zamorio“.
Nazove Mujo Hasu pa ga pita ono, đezbašaima, a ovaj će
- a eto, kafen'šem
- a šta ti je to?
- pa pijem kahvu, bolan. a ti?
- ja onan'šem
- a šta ti je to?
- pijem čaj o' nane.
Oko 1976.
Mujo i Haso u hotelskoj sobi, bračni krevet.
- Haso, drkaš li ti to?
- Aha!
- Pa kako ti ide?
- Kilavo nešto, ma nikako.
- A da probaš malo sa svojim?