Pecaju negde na Tari Srbin i Crnogorac, udaljeni nekih desetak koraka jedan od drugog. Kad, jednog časa, zatitra plovak i jednom i drugom. Trznu obojica, kad na obe udice - jedna ribica. Zlatna. Nastaje džumbus: moja je, ne moja je, nećeš ti meni, sevnu nož, potegne se utoka, kad viknu ribica:
- Ama, jeb'o bas blagi bog, kreteni nijedni! Prestanite da se bijete, smučili ste mi se već! Ispuniću obojici po tri želje, pa se nosite obojica u
pizdu materinu! Hajde, ko će prvi?
Crnogorac bude glasniji:
- A ja ću, no ko bi prvi!
- Hajde, reci šta hoćeš...
- A je li bilo što, baš sve što mi srce šćedne?
- Baš sve, hajde govori...
- E, pazi ribetino što ti velju, ovako: da se ovoga časa Crna Gora načini da bude samostalna, nezavisna, samosvojna, samoglavna, samodovoljna, međunarodno priznata, ekološka država, čoče, kakove na ovaj svijet nema, da joj i Rusi zavide!
- Dobro, evo, ispunjeno!
- A je li baš išpunjeno, oca li ti očinjeg?
- Baš ispunjeno. Šta hoćeš dalje?
- E, sad. Da načiniš da se sva crnogorska braća, od kojega god da su plemena, ovoga časa vrate, nađu i budu sa svim svojijem u samostalnoj,
nezavisnoj, samosvojnoj, samoglavnoj, samodovoljnoj, međunarodno priznatoj, ekološkoj državi, coce, kakove na ovaj svijet nema, da joj i Rusi zavide!
- Dobro, gotovo!
- A je li baš svaki doša kuci?
- Baš svaki. Šta ti je treća želja?
- E, sad najvažnije, i da valjano bude. Da načiniš jedan zid, ka kineski, ali ne mora baš ka kineski, no da liči i da valja i da traje ka kineski,
između Srbije i samostalne, nezavisne, samosvojne, samoglavne, samodovoljne, medunarodno priznate, ekološke države, čoče, kakove na ovaj svijet nema, da joj i Rusi zavide!
- Dobro, evo ti i zid.
- A je li baš svude taj zid do Srbije?
- Jeste, baš je svugde. Hajde sad ti, šta su ti želje?
- Je li, da te pitam - rece Srbin - a jesi li ti zaista ispunila sve te tri želje ovom ludaku?
- Jesam, naravno, pa ja sam svemoćna zlatna ribica.
- Pa, dobro onda: daj mi jednu kafu, jedan Rubinov vinjak i malu kiselu.
2000.