Na kraju smene, vaspitačica u vrtiću pomaže Perici da obuje čizme. Išlo je teško: on je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obe čizme bile navučene na jedvite jade, vaspitačica je bila sva u znoju. Sedne pored Perice sva skrhana, kad Perica reče:
– Vaspitačice, čizme su na pogrešnim nogama!
I stvarno, bilo je tako. Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli ponovo ih navući; potrajalo je poprilično. No, na kraju su čizme najzad bile svaka na pravoj nozi. Perica tada objavi:
– To nisu moje čizme!
Vaspitačica se ugrize za jezik da ne bi zavrištala od muke.
– Pa zašto to pre nisi rekao?
I uz nadljudski napor mu ponovo izuje čizme. Tada Perica nastavi:
– Čizme su od mog starijeg brata. Mama ih je dala meni, jer su njemu sada male!
Vaspitačica nije znala da li da plače ili da se smeje… Nakon novog navlačenja čizama, one su ponovo bile na nogama; ovog puta je bilo dovoljno pet minuta za obuvanje. Vaspitačica tada upita:
– A gde su ti rukavice?
– Pa, jutros sam ih ugurao u čizme!
2015, suština