perica [6]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
12-V-2020 - 20-V-2020 idi kući  
– Perice, ako imaš 200 dinara i zatražiš od oca još 200 dinara, koliko ćeš imati?
– 200 dinara.
– Pa ti ne znaš da računaš!
– Ja znam da računam, ali vi očigledno ne znate mog oca.
2016, suština
Za vreme školskog časa, Perica se zagledao u učiteljicu i ne skida pogled sa nje. Nakon nekog vremena, učiteljica mu priđe:
– A zašto ti mene tako gledaš?
– Učiteljice, ja vas volim!
– Ali Perice, ja ne volim malu decu.
– Pazićemo, učiteljice, pazićemo!
2015, suština, a sećam se i varijante iz otprilike 1967
Učiteljica zadala temu za pismeni zadatak: “Da sam direktor…” Svi pišu, samo Perica sedi skrštenih ruku.
– A što ti ne pišeš, Perice?
– Čekam sekretaricu.
2016, suština
Učiteljica pustila deci da čuju razna Betovenova dela, pa im posle naložila da nacrtaju nešto pod utiskom muzike. Posle izvesnog vremena, krenula u proveru. Dolazi do Jovice, pogleda crtež, a na crtežu jezero u tami, mesec na mračnom nebu, siluete drveća…
– Jovice, šta je ovo?
– Mesečeva sonata.
– Divno, bravo! Svaka čast, Jovice!
Prilazi Mikici, a on nacrtao nekakav proplanak sa šumom u pozadini, a pored potoka neko dete čuva dve krave.
– Mikice, a šta si ti nacrtao?
– Ovo je Pastoralna simfonija.
– Perfektno! Sjajno! Odlično, Mikice!
Betoven
Konačno, učiteljica stigne do Perice u poslednjoj klupi. Uzme list u ruke, a na njemu nacrtan kurac…
– PERICE!!! PA ŠTA JE SAD OVO???
– Kako šta? Pa to je za Elizu.
2015, suština
Na kraju smene, vaspitačica u vrtiću pomaže Perici da obuje čizme. Išlo je teško: on je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obe čizme bile navučene na jedvite jade, vaspitačica je bila sva u znoju. Sedne pored Perice sva skrhana, kad Perica reče:
– Vaspitačice, čizme su na pogrešnim nogama!
I stvarno, bilo je tako. Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli ponovo ih navući; potrajalo je poprilično. No, na kraju su čizme najzad bile svaka na pravoj nozi. Perica tada objavi:
– To nisu moje čizme!
Vaspitačica se ugrize za jezik da ne bi zavrištala od muke.
– Pa zašto to pre nisi rekao?
I uz nadljudski napor mu ponovo izuje čizme. Tada Perica nastavi:
– Čizme su od mog starijeg brata. Mama ih je dala meni, jer su njemu sada male!
Vaspitačica nije znala da li da plače ili da se smeje… Nakon novog navlačenja čizama, one su ponovo bile na nogama; ovog puta je bilo dovoljno pet minuta za obuvanje. Vaspitačica tada upita:
– A gde su ti rukavice?
– Pa, jutros sam ih ugurao u čizme!
2015, suština