politički, 2001-2010 [2]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
10-IV-2020 - 10-IV-2020 idi kući  
Šeta Stambolić po raju i vidi žurku; Tito, Đinđić, drugari... Zvoni on na vrata, otvara mu Đinđić. Snimi ga od glave do pete:
- Ne može u patikama ...
09/05/2003, sezam
(na slovenačkom)
- Iz domače lekarne sporočamo da je v trgovino prišla nova tabletka - Viagra Light, ki kurca ne digne potpono, ampak je primerena za dober izgled v kupalnim gačama.
Sede u istom kupeu voza Zoran Đinđić i Vojislav Kostunica, a preko puta njih, dve naočite dame - majka i ćerka, lepa devojka od dvadesetak godina. U jednom trenutku voz ulazi u tunel i u potpunom mraku najpre se čuje jedno "cmok" (poljubac), a odmah zatim jedno "pljas" (šamar). Potom voz izlazi iz tunela. U kupeu njih cetvoro mirno sede i gledaju kroz prozor, kao da se ništa nije dogodilo. O čemu medjutim svako ponaosob razmišlja? Majka misli kako je dobro odgojila ćerku, koja je, eto, odolela udvaranju političara, ma koji da je pokušao da je poljubi, i opalila mu šamar. Ćerka je ponosna na majku, koja, razmišlja ćerka, iako žena u godinama, nije pristala na poljubac i uzvratila je šamarom. Koštunica, gledajuci kroz prozor misli o tome kako je bio potpuni mrak i on konačno ne može biti obavešten ko je pokušao poljubac, a ko uzvratio šamarom. Zoran Đinđić, pak, misli ovako:
da hoće voz uskoro ponovo da uđe u tunel, pa da još jednom poljubim sebe u ruku, a onda Voji opalim šamar!
09/02/2002, sezam. Ovo je prerada starog vica, možda još iz XIX veka, gde umesto Koštunice ima neki poručnik, a umesto Đinđića njegov posilni.
Suzuki

Prvi školski dan u jednoj američkoj srednjoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Tekara Suzukija iz Japana. Počinje čas i nastavnica ispituje: "Sada ćemo videti koliko poznajete američku istoriju. Ko je rekao "Sloboda ili smrt"?

Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku: "Patrick Henry godine 1775 u Philadelphiji."

"Vrlo dobro Suzuki. A ko je rekao "Država je narod i kao takva ne sme nikad umreti"?

Suzuki ustane: "Abraham Lincoln, 1863 u Washingtonu."

Nastavnica strogo pogleda učenike pa reče: "Stidite se. Suzuki je Japanac a poznaje američku istoriju bolje od Vas"!

Tihi glas sa kraja razreda: "Jebite se, posrani Japanci"!

"Ko je to rekao"? - vikne učiteljica.

Suzuki digne ruku i reče: "General MacArthur, 1942 u Guadalcanalu, i Lee Iacocca 1982 na skupštini akcionara Chryslera, Detroit."

Razred je u tišini samo se iz pozadine čuje "Puši ku*ac!"

Učiteljica sva izvan sebe: "Sad je kraj. Ko je to bio?"

Suzuki: "Bill Clinton, Monici Levinsky, Oval Office, 1997 u Washingtonu."

Drugi učenik se prodere: "Suzuki je sranje!"

Suzuki: "Valentino Rossi u Rio de Janeiru na moto Grand-Prix Brazila 2002."

Razred pada u histeriju, učiteljica pada u nesvest, a na vrata ulazi direktor škole: "U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav haos".

Suzuki: "Premijer Srbije, ministru finansija, prilikom predstavljanja državnog budžeta, Beograd, 2003."
02/12/2003, sezam