esnafski [14]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
20-III-2024 - 20-III-2024 idi kući  
Mladi trgovac, samo što se zaposlio, radi prvog dana, naiđe kupac i zatraži šećer, a on odmah kao iz topa:
– Nema.
Kupac se okrene i ode, ali čuje to šef, pa da ga poduči, reče:
– Nemoj, bre, tako! Mogao si da mu ponudiš šećer u kockama ili šećer u prahu. Budi malo uviđavniji sledeći put.
Sledeći kupac ulazi i traži toalet-papir, a on opet:
– Nema, al’ imamo sitnu šmirglu, krupnu šmirglu,…
2016, suština
Jednom dođose majstoru Šri Džaputre stranci i pitaše:
“Ucitelju, mi, evo, već pet godina vežbamo džadžen, čitamo koane i radimo asane, ali nikako ne možemo da dostignemo samadu…”
Šri Džaputra otvori jedno oko i posle kratke, mudre pauze reče:
“M’rš, bre, u materinu, ja takve reči i ne znam!”
Vic o ispadanju sapuna u zatvorskom kupatilu slušamo već dobrih 40 godina, a mora da je i mnogo stariji.
Za sve to vreme, nikom nije palo na pamet da čučne.
2016, suština
Na satu je 8:45, radnik ulazi u radionicu, a šef se ostrvi na njega:
– Pa gde si ti, pobogu! Trebalo je da budeš ovde u 8:00!
Radnik se osvrne oko sebe, pa pita:
– Zašto? Šta se desilo u 8:00?
2016, suština
Ulazi čovek mrtav pijan u ispovedaonicu u crkvi. Sveštenik malo pričeka, po običaju. No, prođe minut, prođu dva minuta, ovaj nikako da se obrati, pa uto sveštenik počne da se nakašljava i kuca o rešetku između dve kabine, ne bi li ga opomenuo.
Pijanac mu reče:
– Čuj… Džaba kašlješ i kucaš… Ni ovde nema papira…
2016, suština
Dolazi jedna majka po dete u dečiji vrtić, kad ima šta da vidi: kapija širom otvorena, deca drndaju tablete i smartfone u pesku, a vaspitačice se sakupile na terasi i kafenišu i češu jezike za sve pare. Majci krv jurnula u glavu:
– Pa da li ste vi normalni! Kakav je ovo haos! Kako to pazite na decu! Vrata su širom otvorena, mogu da izađu neprimećeno na ulicu!
– Gospođo, pobogu, smirite se! Sve je pod kontrolom!
– Kako je pod kontrolom! Šta je pod kontrolom? Ja ću vas…
– Wi-Fi je ograničen na zonu bazena sa peskom.
Scena u taksiju, baba se sprema da plati na kraju vožnje.
– Koliko košta vožnja?
– 400 dinara, bako!
– Evo 200 dinara.
– Bako, 400 dinara, ne 200! To je samo pola!
– Pa šta hoćeš ti? I ti si se vozio!
2016, suština
– Ružo! Je l’ ti se sviđa moj novi iPhone?
– U bre Joco, pa di si to kupio? Koliko si ga platio?
– Ej, pa nisam kupio, dobio sam ga…
– Gde, bre?
– Pobedio sam u trci…
– Kakvoj trci? Di bila trka? Koliko vas je učestvovalo?
– Pa… Vlasnik telefona, dva pandura i ja…
2016, suština