esnafski [15]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
20-III-2024 - 20-III-2024 idi kući  
Zvoni telefon u zla doba.
– Halo…
– Profesore, spavate li?
– Naravno da spavam! A šta vi radite u pola četiri?
– Učim, pizda ti materina!
2015, suština
Celo prepodne traži poslovođa Cigu radnika po pogonu – ali njega ni od korova… Tek negde oko podneva, naleti na njega.
– Cigo, pa gde si ti? Celi dan te tražim!
– Eeee, šefe, dobrog radnika je danas teško naći…
2015, suština
Razgovaraju dva direktora preduzeća:
– Isplaćuješ li ti platu svojim radnicima?
– Ne, već dugo im ništa ne plaćam, ali oni svejedno dolaze na posao.
– Ni ja svojima ništa ne plaćam, ali i oni svejedno dolaze!
– Znaš, imam odličnu poslovnu ideju. Od sutra ću im na kapiji naplaćivati ulaz!
Nakon mesec dana, direktori su se opet sreli i jedan pita drugog:
– Kako se pokazala ideja s ulaznicama?
– Ma, loše, jako su snalažljivi… Sada dolaze u ponedeljak i ostanu do petka.
2015, suština
Putnik na zadnjem sedištu taksija bio je prvi put u gradu i svidela mu se jedna stara zgrada, pa potapše vozača po ramenu kako bi ga o tome nešto priupitao.
Vozač zaurliče, izgubi kontrolu nad autom, za dlaku izbegne da udari u autobus, uspaničen vrišti i dalje, popne auto na trotoar, jedva izbegne neke pešake i zaustavi auto tek dva centimetra ispred nekog izloga.
Na to će putnik:
– Molim vas, oprostite! Nisam ni slutio da bi vas lagani dodir po ramenu mogao tako uplašiti! U vašem gradu vas verovatno često pljačkaju!
Vozač odgovori teško dišući:
– Ma idi bre u pizdu materinu! Danas mi je prvi dan da radim kao taksista. Zadnjih 20 godina vozio sam mrtvačka kola.
2015, suština
Sedi lik u kafani, pijucka svoje pivo, kad za susedni sto sedne tip sa majmunom. Naruči sebi rum a majmunu keks. On popije rum, a majmun turi keks u dupe. Pa tako dva tri puta. Gleda ovaj i ništa mu nije jasno.
- Kelner?
- Izvolite?
- Zašto majmun stavlja keks u dupe?
- Nemam pojma, nit je moj reon nit znam goste, ja sam ovde od ponedeljka. Zvaću vam šefa sale.
Šef sale stiže.
- Izvolite?
- Zašto majmun stavlja keks u dupe?
- Joj burazeru, nemam ti ja vremena da gledam šta gosti rade, dosta mi je ovih mojih mangupa kelnerskih, dušu će mi pojesti... nego vidi sa garderoberom, on je tu već sto godina, valjda će on znati.
Ode lik do garderobera.
- Izvolite?
- Zašto majmun stavlja keks u dupe?
-Nemam pojma, ja odavde ne vidim salu, a taj majmun ne nosi kaput, nije mi mušterija, ne zanima me. Nego vidi s baba serom, njoj stižu svakakve priče.
Kod baba sere.
- Izvolite?
- Zašto majmun stavlja keks u dupe?
- Znam samo kad dođe da ga pusti. Njegov gazda uredno plati, nije cicija... a zašto... ko će to znati. Vidi sa muzikom, oni gledaju odozgo, imaju bolji pregled, a i paze da osete reakciju publike. Ako oni ne znaju...
...
- Muzika?
- Izvolite?
- Znate li zašto majmun stavlja keks u dupe?
- Znamo, kako da ne znamo, no to će malo da košta...
- Dobro, evo.
- E, tako... tri, četiri... zašto maajmuuun... stavlja keks u duuuupeeee....
1978, od društva na korzou, s tim što me jedan odvojio u stranu da mi ispriča, a za poslednju rečenicu su se svi okrenuli ka meni i otpevali taj stih