Zaposle se petorica ljudoždera u nekoj banci. Jesu ljudožderi, ali su i strašni programeri, pokazali se najboljim na testiranju.
Prilikom pozdravnog govora direktor banke kaže:
– OK, jasno mi je ko ste i kakvi ste. Možete ovde da radite, dobro ćete zarađivati, pa jedite u kantini, kao i svi ostali. Dakle, da ostavite kolege na miru! Jesmo li se razumeli?
Vrati se direktor nakon mesec dana i kaže:
– Dobro radite, zadovoljan sam. Međutim, nedostaje nam jedna čistacica. Znate li možda šta je s njom?
Svi vrte glavom kao da pojma nemaju i još se svečano zakunu da nisu oni krivi i da im ne pada na pamet da pojedu bilo koga. Direktor ne veruje, ponovo pita insistirajućim tonom. Vođa ljudoždera sumnjičavo pogleda ekipu, pa se obrati:
– Hajde da čujem: ko je od vas idiota požderao čistačicu?
Braćo ljudožderi!
Javi se jedan i sasvim tiho kaže:
– Ja sam.
Vođa ljudoždera se sav zacrveni i počne da se dere:
– Glupane jedan, idiote kretenski! Već mesec dana jedemo vođe timova, rukovodioce odeljenja, konsultante i projekt menadžere i niko ništa ne primećuje – i onda si ti morao da pojedeš baš čistačicu!
2015, suština