esnafski [18]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
20-III-2024 - 20-III-2024 idi kući  
Razgovaraju dva bebca-blizanca:
– Pa gde si ti, jebote, nema te već sat vremena!
– Ma pusti me bre, ne pitaj! Keva me dvaput okupala!
2014, suština
Posle dva dana neprekidnog i napornog rada, izašao ginekolog ispred bolnice da na miru popuši cigaretu. U jednom momentu, priđe mu Cigančica i kaže:
– Bato, aj mi daš 500 dinara da ti pokažem pičku…
- Evo ti 1000 samo da je ne vidim
2015, suština; original 1971
Zvoni telefon u kancelariji.
– Alo, šefe! Bolestan sam! Boli me glava, boli me stomak, boli me ruka, noga…
– Joj, šteta, a baš si mi danas bio potreban. Nego, znaš šta: ja kad ujutru ustanem, pa me tako sve boli, ja potražim svoju ženu, skočim na nju, obavim pos’o i sve boljke me prođu, ama k’o rukom odnesene. Pa, ako me razumeš…
– Dobro, šefe! Pokušaću, obećavam!
Sat vremena kasnije, ulazi lik u kancelariju.
– Šefe, sve ste bili u pravu, hvala! Više me ne boli glava, ne boli stomak, ne boli ruka, ne boli noga, e vala, kao rukom odneseno, što rekoste! E, da: šefe, ala lepu kuću imate, svaka čast!
– A kolike su mu dimenzije?
– Ama kakve dimenzije, bre, bate, ovo ti je čis’ bakar, nema tu ništa dimenzije!
2015, suština
U nekoj oazi usred pustinje, igraju golf Mojsije, Isus i neki starac. Prvi gađa Mojsije. Udari on lopticu prilično vešto, poleti ona pravo ka rupi i taman da uđe, kad se digne silna oluja i vetar oduva lopticu preko dina, u pustinju. Mojsije se iznervira, tresne štapom o zemlju, promrmlja nešto, ali na kraju se smiri da bi dozvolio i drugim igračima da odigraju.
Sledeći udara Isus. Udari on lopticu, ide loptica prema rupi, kad dune silan vetar i nabaci pesak nasred ciljne putanje loptice, tako da se ona na kraju odbije o pesak i ne uđe u rupu, nego se otkotrlja na suprotnu stranu dine. Isus se tako iznervirao da je odmah polomio svoj štap i bacio ga daleko od sebe. Promrmlja i on nešto, ali tad pogleda u saigrače, pa se smiri i stade sa strane, da ne smeta.
da l' će pogoditi rupu?Uzme starac pogrešan štap, raspali lopticu totalno bez veze, visoko uvis i u pravcu koji je bio pogrešan bar 60 stepeni. Tog časa naiđe neki ogromni orao i zgrabi leteću lopticu u kljun i ponese je. Odmah potom započe strašna oluja i munja razvali orla tačno u glavu, on ispusti lopticu i ona ulete pravo u rupu, bez koske.
Mojsije zakoluta očima. Isus, sad stvarno iznerviran, prodere se:
– Ćale, sad si stvarno preterao!
2014, suština