esnafski [20]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
20-III-2024 - 20-III-2024 idi kući  
– Halo.
– Halo! Je li to elektrodistribucija?
– Ne, gospodine, pogrešili ste. Dobili ste komunalno.
– Uh, izv… Ne, ne, ček’ malo: e, jebem mater i vama!
2014, suština
Ulazi čovek u apoteku. Poguren, zelen u licu, kašlje, oči crvene od suza, izgleda kao da je pobegao grobaru s lopate. Pa upita:
– Dobar dan… Imate li sat?
Apotekarka ga zbunjeno pogleda:
– Sat? Šta će vam sat?
Čovek se zakašlje, pa jedva nekako izgovori:
– Kažu da vreme leči sve…
2014, suština
Išla dva lovca livadom i naiđu na čiču gde čuva koze, pa počnu priču:
– Čiča, prođe li ovuda kakav zec?
– Jeste, jeste, prošao je.
Lovci da se malo našale sa čičom:
– A boga ti, reci nam bi li zec ili zečica?
– Zec – kô iz topa će čiča.
– A kako si video šta je?
– Ma nisam video nego mi on reče: “Ako vidiš ovuda da naiđu dva lovca, reci im slobodno da mogu da me povuku za kurac!”
Degustator vina jednog poznatog proizvođača vina je umro i firma je objavila oglas za novog degustatora. Za posao se prijavio okoreli, prljavi pijanac. Direktor firme je dugo smišljao način kako da ga odbije. Nije imao kud, nego da ga stavi na tešku probu pred višečlanom komisijom.
Dali su pijancu čašu vina da ga proba, da naprave prvu procenu da li on uopšte zna posao.
– Muskat otonel, tri godine star, uzgojen na severnom obronku, odnegovan u čeličnoj bačvi. Niskog kvaliteta, ali prihvatljiv ako se servira na 11,2°C uz originalnu zaher tortu! – istrese pijanac u jednom dahu, na iznenađenje svih.
– Tačno – reče direktor – dajte mu još jednu čašu na probu!
Pijanac pogleda vino spram belog zida, pomiriši ga dvaput, srkne, promućka u ustima, izdahne kroz nos, a potom eksira ostatak sadržaja iz čaše.
– Kabernet savinjon, osam godina star, vrh jugozapadnog obronka, hrastova bačva, zrenje na 8°C, što mu je dalo optimalni odnos tela i bukea, uz perfektnu notu koštunjavog voća i prezrele trešnje. Još tri godine zrenja na 8,7°C i pokazaće najbolje rezultate!
Direktor nije verovao svojim ušima.
– Tačno!
Treća čaša je ubrzo stigla. Pijanac nastavlja:
– Ah, ovo odavno nisam probao: šardone koji je klon originalnog grožđa za šampanjac, veoma stara loza, između dva rata ukrštena sa sivim burgundcem! Ovo je uzgojeno na aluvijalnom zemljištu, na južnoj padini, uz mnogo sunca, odnegovano u raritetnim barik buradima od naročitog hrasta sa severa Portugalije, posle pretočeno u inoks posude, pa flaširano krajem 2003. godine i arhivirano u lagumima bez provetravanja, visokog kvaliteta, ekskluzivno, perfektno vino! – reče pijanac.
Direktor je bio zapanjen. Gledao je u prljavog i smrdljivog kandidata izgubljenim pogledom, a onda se dosetio. Namignuo je sekretarici i nešto joj šapnuo, pa ona izađe iz sobe i vrati se uskoro s čašom u kojoj se zatekla žuta tečnost…
Pijanac gutne, baci još jedan pogled na čašu, pa kaže:
– Prirodna plavuša, 26 godina, tri meseca u drugom stanju, i ako mi ne date posao, reći ću svima ko je otac!
2014, suština