Odluči Slobodan Milošević da se malo provoza Srbijom, da vidi kakvo je raspoloženje u narodu. I krene on Mercedesom, vozač napred, on nazad, bez pratnje, da ne bi privukli pažnju... Ulazeći u neko selo u Šumadiji nalete na neku svinju koja je pasla pokraj puta i slučajno izašla na asfalt. Vozač zaustavi auto, izađe da vidi šta je bilo, vrati se i reče:
- Gospodine predsedniče, Mercedes je neogreban, ali svinja je ubijena na licu mesta!
- Evo ti sto maraka, idi plati gazdi štetu, da se ne brukamo!
- Ali kako ću, ko zna čija je svinja, kome da platim?
- Jao, majmune jedan glupavi, pa idi u kafanu pa se raspitaj, tamo svi sve znaju, reći će ti. I požuri, treba još puno da vidimo!
I ode vozač u kafanu, a Milošević se baci na čitanje dnevne štampe. Pročita jedne novine, pročita druge, treće, a vozača nema. Već počeo mrak da pada... Dosadi Miloševiću da čeka i odluči da reskira i potraži ga lično.
Uđe u kafanu, kad tamo vozač sedi mrtav pijan za jednim stolom, oko stola svira muzika i igra kolo, na stolu igra pevaljka, gomila srče po podu, narodno veselje... Svi prisutni pijani k'o guzice...
Milošević zgrabi vozača za vrat, izvuče ga iz kafane i reče:
- Životinjo jedna pijana, jebao si mačku mater! Posle ovoga ćeš biti portir u garaži doveka, to ti ja garantujem! Pa dobro, vole jedan, gde sam ja tebe poslao?
- Nem...n'moj, hik, da se ljutite, gos'n pres'niče, nis' ja kriv...hik! Uđem ja u kfa...kafanu i kažem "ja sam vozač Slobodana Miloševića, ubio sam svinju, kli...koliko treba da platim", kad svi sk...skočiše na noge da me grle i da me ...hik, ljube! Kažu "kakvi da platiš, kaži šta piješ!!!"
27/05/1992 (kraća verzija, ova je od 16/08/1993). Do kraja 1992. se pojavila i verzija o Tuđmanovom vozaču.