Došla ekipa Znanje-Imanje u neko zabitije selo u Srbiji. Kako program nije bio pripremljen, ekipa nađe da intervjuiše neku seljanku, nešto kao kako joj izgleda jedan prosečan radni dan. I ona priča:
[akcent moravski] ..Pa, ete, ustajem negde sa prvi petlovi, umijem se, ondak idem tamo uz tarabu da malo operem pičku...
(Urednik emisije se uspaničeno kezi na voditelja, pokazuje rukom "SECI!", voditelj sleže ramenima, ne zna šta će, ide emisija uživo..)
...ondak probudim mog Milisava, spremim doručak, naranim kravu, ondak opet odem uz tarabu, pa operem pičku...
(Urednnik preti kamermanu, voditelj čupa kosu, ali emisija ide...)
...ondak naranim pilići, pa ispratim Milisava na njivu, ondak opet idem do uz tarabu, pa ponovo peri pičku...
Upada voditelj, bled, izbečen, sa kretenskim 'sve-je-OK' osmehom:
"Eto dragi gledaoci, kao što vidimo, na selu se naglo popravljaju higijenski uslovi..."
Ali prekida ga seljanka:
"Ma nemo' da neko misli da ja perem tamo, d'izvineš, moju pičku, nego, eve ovi mangupi seoski, učlanili mog Milisava u EspeEs, pa svaki čas neki prođe pored kuce i na tarabi napiše "MILISAV PIČKA"
1993, sezam