ruski [1]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
11-IV-2020 idi kući  
Drugi svetski rat. Na istočnom frontu krvave borbe. Jedan ruski vojnik je nakon žestoke bitke prebačen u bolinicu jer je bio teško ranjen.
Jednog jutra budi se on i pritom mu prilazi doktor :
"Dobro jutro junačino, znaš imao si veliku sreću. Sve rane su zakrpljene i sad si ko nov."
Vojnik sav grokće od sreće kad doktor nastavi:
"Ima još jedna stvar. Metak te je pogodio u nezgodno mesto tako da smo morali malo da ti ga skratimo kako bi izbegli pojavu infekcije. Ništa se ti ne brini. Ona tetovaža OLJA još uvek stoji."
U tom trenutku vojnik blago poblede i reče:
"Auuu, pa bilo je istetovirano POZDRAV IZ SEVASTOPOLJA."
23/11/1996, sezam