Došao Sveti Petar na Zemlju, nije svraćao odavno, pa tup! upade negde usred Vojvodine, negde u atar, ko zna gde… Kad, evo ga Lala na zaprežnim kolima, dorat vuče lagano da laganije ne može, Lala se zavalio na sedište, digao ruke iza glave, spustio šešir na čelo, gricka neku travku i tačno vidiš da ga boli patka za ceo svet… Obrati mu se Sveti Petar:
– Dobri čoveče, kojim putem mogu stići do Čuruga?
– Ha, vidi ti ovog, ne zna di je Čurug! Hi hi hi, ha ha ha!
– Ali, nema tu ničeg smešnog, dobri čoveče, pa zašto se smeješ? Samo mi reci put…
– A HA HA HA! Pa ti stvarno, čiča, pojma nemaš di je Čurug, a? Ta koji si ocov kret’o na put kad ne znaš di je Čurug! Ta svako zna di je Čurug!
– Malo me ljutiš, dobri čoveče, što mi se podsmevaš. Bolje bi ti bilo da me ne rasrdiš, lepo ti velim. A znaš li ti ko sam ja?
– Ta kako neću znati! Ti si jedini starac koji nema pojma di je Čurug, eto ko si ti! Hi hi hi, ha ha ha!
– JA SAM SVETI PETAR! I AKO MI NE ODGOVORIŠ, NIKAD NEĆEŠ STIĆI U RAJ!
– Kol’ko ja vidim, ni ti nikad nećeš stići u Čurug!…
22.10.2016, suština