lalinski, 2001 i nadalje [1]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
12-IV-2020 - 11-V-2020 idi kući  
Zaustavi saobraćajac Lalu, vidi da je ovaj malo šaren pa ga pita
- Da nis' ti štogod pijan?
- Nisam!
- Nemoj mi reći da si trezan.
- Nisam!
- Pa kakav si onda?
- Ta-man!
2012, čuo u Gardinovcima
Sedi Lala u kafani kad mu dođe komšija.
"Komšija, jebu ti Sosu u kukuruzu!".
Otrča Lala i odmah se vrati.
"Ta mani me komšija, to uopšte nije moj kukuruz".
Idu neki ljudi tako Banatom, avgust, vrućina, usta suva, žedni… Odjednom ugledaju salaš. Krenu oni prema salašu, a tamo naslonjen na ogradu Lala
– Hello mister! Do you speak English??
Podigne lala jednu obrvu, odmeri ih i kaže:
– Baaaaš!
22.10.2016, suština
Pijani Lala gladi ćelavog komšiju po glavi.
– Komšija moj, glava ti je ćelava k’o zadnjica moje Sose!
Gleda ga komšija, pogladi se i sam po ćelavoj tintari, pa kaže:
– Ta, ko bi rek’o! Vidi, stvarno!
30.10.2016, suština
Kaže Lala Sosi:
– Ta, Soso moja draga, hajde da se nas dvoje lepo razvedemo, nemam ja više snage da živim ovako…
Uze Sosa oklagiju, zvekne ga po glavi i kaže:
– Ta, neće moći, junačino! Uz’o si me kao udovicu i ima da me ostaviš k’o udovicu!
2016, suština
Došao Sveti Petar na Zemlju, nije svraćao odavno, pa tup! upade negde usred Vojvodine, negde u atar, ko zna gde… Kad, evo ga Lala na zaprežnim kolima, dorat vuče lagano da laganije ne može, Lala se zavalio na sedište, digao ruke iza glave, spustio šešir na čelo, gricka neku travku i tačno vidiš da ga boli patka za ceo svet… Obrati mu se Sveti Petar:
– Dobri čoveče, kojim putem mogu stići do Čuruga?
– Ha, vidi ti ovog, ne zna di je Čurug! Hi hi hi, ha ha ha!
– Ali, nema tu ničeg smešnog, dobri čoveče, pa zašto se smeješ? Samo mi reci put…
– A HA HA HA! Pa ti stvarno, čiča, pojma nemaš di je Čurug, a? Ta koji si ocov kret’o na put kad ne znaš di je Čurug! Ta svako zna di je Čurug!
– Malo me ljutiš, dobri čoveče, što mi se podsmevaš. Bolje bi ti bilo da me ne rasrdiš, lepo ti velim. A znaš li ti ko sam ja?
– Ta kako neću znati! Ti si jedini starac koji nema pojma di je Čurug, eto ko si ti! Hi hi hi, ha ha ha!
– JA SAM SVETI PETAR! I AKO MI NE ODGOVORIŠ, NIKAD NEĆEŠ STIĆI U RAJ!
– Kol’ko ja vidim, ni ti nikad nećeš stići u Čurug!…
22.10.2016, suština