lalinski, 2001 i nadalje [4]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
27-V-2020 - 29-V-2020 idi kući  
Lala leži na na bankini pokraj puta, bicikl u jendeku, bakaluk prosut svuda po putu, korpa za pijacu ko zna gde je… Stižu policajci do njega i pitaju šta mu se desilo.
– Jaaaaaav… Oborilo me…
– Jeste li upamtili marku?
– Naravno… Domaća dudara…
2013, suština
Došao Lala u Amsterdam i vidi prostitutku u izlogu pa priđe, pokuca na staklo i pita:
– Koliko košta?
– 50 eura – odgovara prostitutka.
– Pa nije mnogo! Je l’ to duplo staklo?
2012, suština
Polaže Lala vozački ispit, po prvi put. Ulazi u auto, a unutra instruktor i dva člana komisije već sede. Sedne Lala, veže se, izvadi novčanicu od 100 € i stavlja ih iznad glave, kod štitnika od sunca.
Pita neko od njih:
– Pa dobro, šta je to? Je l’ to neki mito?
– Bože sačuvaj! To je za muštuluk, ko mi prvi javi da sam položio!
2012, suština
Otišao Lala kod lekara, kaže – ne vidi ko prolazi sa druge strane ulice, sve mu mutno u očima.
Kaže lekar, posle urađenih analiza:
– Lalo, loši su ti rezultati! Holesterol, šećer, krvna slika… Ništa ovo ne valja! Za početak, moraćeš da pripaziš na ishranu: manje slanog, masnog, kobasica, slanine! Manje slatkog! Manje vina, rakije, piva…
Razmisli Lala, pa odluči:
– Znate šta doktore… Kad ja malo bolje razmislim, jebe se meni ko prolazi s druge strane ulice…
2013, suština
Kupi Lala nekakve cvikere za sunce na rasprodaji u kineskoj radnji. Kako je izašao na ulicu, tako ih stavi, kad – svi prolaznici goli! Skine cvikere – svi obučeni! Opet ih stavi – svi goli! E, gle ovo, boktemazo! Ode u kafanu, sedne za sto u ćošku, stavi cvikere – svi goli! Skine cvikere – svi obučeni! Opet stavi – svi goli!… Ode tako na pijacu, pa usput do zadruge, svugde proba, kako ih stavi, svi goli, ama ne može čudom da se načudi. Turi cvikere pred kućom, pa uđe. Kad tamo, Sosa i poštar – goli! Skine cvikere – goli! Stavi cvikere – goli! Skine cvikere – goli!…
– E, ‘bem ti kinesko đubre! Dok stigneš kući ono već ne radi!
2012, suština
Došla tašta Lali u goste. I još sa vrata, prihvatajući kofer, Lala kaže:
– Vidim tašta, doneli ste kofer, a ne malu torbu kao obično. A koliko vi to nameravate da ostanete?
– Pa dok vam ne dosadim, dragi zete! – reče ona.
– Nemojte tako, draga tašta, nema smisla, ta šta će komšije reći! Mogli ste bar kafu popiti!
2013, suština