o ludacima, 1981-1990 i kasnije [1]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
12-IV-2020 - 24-V-2020 idi kući  
Dva psihijatra:
-Kolega, oni vaši iz 6. grupe su nemogući!
-Da, a šta rade?
-Ceo dan se igraju voza!
-A kako se to igraju?
-Jedan ide po sobi, viče 'ču-ču-ču' a ostali za njim drže onog ispred
sebe za ramena i izigravaju vagone.
-Ali kolega, pa to je bezazlena igra, šta to vama smeta?
-Igra? Ne smeta mi igra. Dim mi smeta!
Ide tip mostom kad naleti na drugog koji izgovara :
- 36, 36, 36, 36, ...
- Čoveče, šta vam je ?
Ovaj još brže :
- 36, 36, 36, 36, ...
- Da li vam treba pomoć ? Da pozovem miliciju, vatrogasce, lekare ?
Ovaj drugi sve brže :
- 36,36,36,36,36,36,36...
- Da vam nije pozlilo, recite mi, kako da vam pomognem ?
- 36363636363636363636 ... - i gurne ovoga sa mosta u reku
- Aaaaaaaaaaaa !!!...
- 37, 37, 37, 37, 37 ...
Dogovore se ludaci da beže iz ludnice....i sve lepo isplaniraju i krenu... Pretrče preko dvorišta, preskoče jedan zid, preskoče drugi zid, preskoče treći zid, preskoce XXX zid, i dođu do poslednjeg, i taman da ga preskoče jedan reče:
L: E bre ajde se vratimo zaboravili smo da lupimo čuvara!
1994
Rekli doktori ludacima da se igraju rata. Svi pucaju, voze tenkove, ali jedan mirno leži. Doktori ga pitaju:
– Zašto ležiš?
– Šššš! Ja sam mina…
2015, suština
Prolazeći kroz sanatorijum za lečenje duševno obolelih odoba, nedavno pristigli doktor otkrije pacijenta koji je naslonio uvo na zid.
Doktor mu se približi i nasloni i on uvo na zid, ne čujući apsolutno ništa. Nakon pola sata, obrati se pacijentu:
– Pa, ništa se ne čuje.
– Tačno!… I tako već mesecima!…
2015, suština
Sede dva ludaka na obali mora. Prvi ubaci kockicu šećera u more. Drugi umoči prst, pa proba:
– Bljak, pa ovo je još uvek slano!
– Čekaj! Nisam još promešao!
2014, suština
– Da li neko iz vaše porodice pati od psihičkih bolesti?
– Ma kakvi, baš uživaju u tome!