Mladi Mujo se oženio mladom Fatom. Useliše oni u svoj novi stan i uživaju u medenom mesecu. I tako, svake noći, čuje se iz stana vriska i cika, uzdisanje i ljubavno stenjanje. Nakon nekoliko dana, sretne Mujo komšiju na ulazu, pa će njemu komšija:
– Ćuj, bolan Mujo, nemoj se ljutit’, al’ ne može se spavat’ od vas dvoje i tog vašeg seksanja. Mislim, milo je meni što je vama lijepo i sve to, al’ bolan, što je mnogo, mnogo je! Nego, de joj ti stavi kakvu krpu u usta, da ne vrišti tol’ko!
– Ma, nema problema, komšija, ja ti se stvarno izvinjavam! Jes’ vala, istina živa, baš se Fata mnogo dere za vrijeme seksa. Al’ nisam znao da se tako ćuje u zgradi. Eh bolan, ta novogradnja…
Došla noć… U uobičajeno vreme – tišina. Komšija taman odahnuo od olakšanja, kad se začu Mujo:
– KOMŠIJAAA! JE L’ ‘VAKO DOBROOO?
– DOBRO JE, MUJO, DOBRO JE! – odgovara iznenađeni komšija.
Došla druga noć, opet tišina kad je tišini vreme. Kad opet Mujo:
– KOMŠIJAAA! JE L’ DOBRO ‘VAKOOO?
– DOBRO JE, MUJOOO!
Treće noći, viče opet Mujo iz svog stana:
– KOMŠIJAAA! JE L’ ‘VAKO DOBROOO?
Kad – ne čuje se odgovor. Opet će Mujo:
– KOMŠIJAAA! JEL DOBRO ‘VAKOOO, BOLAN, AAAA?
Kad poviče komšija:
– MUJO, BOLAN! VADI FATI TU KRPET’NU IZ USTA! CIJELA ZGRADA MISLI DA MENE JEBEŠ!
2015, suština