mih, 2011 i nadalje [5]

Šta je ovo?
Pošto sam, srećom, odustao (zasad) od ideje da viceve treba ispričati uživo ili makar video, ostaje ovo više kao refrentna zbirka viceva. Jer nisu vicevi za čitanje nego da se pričaju. Ovo je podsetnik.
Zahvaljujem radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji Burundija što su me nagovorili, i sebi što sam dozvolio da me nagovore.
Godine i ostale napomene ispod vica, gde ih ima, označavaju poreklo, a ne stvarnu starost vica. Tada i tamo sam ga našao.Osim Burundija, drugi izvori su:
sezam - što su u stvari dva BBSa iz devedesetih, staari Sezam na Bigzovim serverima negde na Skadarliji, i novi Sezam časopisa Pisi-pres, potonjeg Oriona
suština - komšijin blog, gde i sam piskaram i gde sam Komšija.
imejl - sopstvena imejl arhiva od 1997 naovamo (sa dosta rupa u prvoj godini)
24-V-2020 - 27-V-2020 idi kući  
Ulazi Mujo u prodavnicu i obraća se prodavačici:
– Joj, mala, daj mi, matere ti, onaj papir za gu’icu!
– Izvolite, i ne kaže se “papir za guzicu”, nego “toaletni papir”.
– Dobro, bona. Pusti, nego mi daj i jedan sapun.
– Toaletni?
– Ma, jok, bolan. Za lice!
2014, suština
Zaposlili se Mujo i Haso kao piloti u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, pa krenuli na svoj prvi let. Po planu leta, trebalo je da slete na mostarski aerodrom. Ali kad su stigli, vide oni: pista je mnogo kraća nego što su oni učili na obuci.
Spustili su nekako avion na sam početak piste, aktivirali sve kočnice, zaškripale su i zadimile se gume, ali avion produžio preko ivice, probio ogradu i jedva se nekako zaustavio na livadi iza piste.
– A, hajvana! Jeb’li majku svoju, kako napraviše ovu pistu! – opsova Mujo na kraju, skidajući kacigu. – Pa ovde nema više od 100 metara, uteram im materi!
– Vala baš! Ako ima i toliko! – dodade Haso, brišući znoj sa prebledelog lica.
– Al’ glavno da je široka 3 kilometra!…
2014, suština
Došao Mujo kod hodže i kaže:
– Fata me vara.
– Razvedi se, posavetuje ga hodža.
– Ne mogu, volim je.
– Onda se ne razvodi.
– Ali stalno mi je to na umu.
– Pa razvedi se.
– Ne mogu zbog djece.
– Onda se nemoj razvesti.
– Ali ne mogu joj oprostiti.
– Promijeni vjeru.
– Kako će mi to pomoći? – začudi se Mujo.
– Neće tebi nego meni. Idi, pa zajebavaj popa.
2014, suština
Došao Švaba posle II Svetskog rata u Bosnu da nađe pokojnog (i tu negde sahranjenog) oca i pita Hasu:
– Znate li možda gde je sahranjen Hans Kruger? Znate, bio je vojnik u SS diviziji… Dobro bih platio za ovakvu informaciju, kako bih oca mogao sahraniti u domovini.
– Ne znam, jarane. Ovdje ti je ginulo i hajvana i insana… Ko će to, bolan, znati?
nek je stigao u Nemačku, pa makar i vozomSluša Mujo to preko plota i zove Švabu:
– Men’ š’čini da znam… Je l’ ti babo ono bio onako… plav… visok?
– Ja, ja! Natüirlich!
– ‘Ajd’ ‘vamo!
Odvede ga Mujo do jedne šljive, počeše kopati i stvarno, nađoše posmrtne ostatke. Švabo isplati Muji 10.000 evra, pokupi kosti i ode sav sretan. Pita Haso Muju:
– Šta ti bi, bolan Mujo? Što prodade rođenog babu?
– E vala, ko ga jebe! Uostalom, vazda je govorio: “Da mi se samo dokopati Njemačke!”
2014, suština