Bukvalno, "školovanje kod kuće".
Postoji kao zakonska mogućnost. Ne morate da upišete dete u
školu, ako možete da dokažete da ispunjavate određene uslove, i ako dete na kraju školske godine ispolaže ispite. Dete samo, uz pomoć
roditelja, savladava gradivo svojim tempom, po svom
rasporedu i nahođenju.
Koliko pre desetak godina, tome su pribegavali verski naklonjeni roditelji, koji su gledali da im dete ne bude izloženo
državnom planu i programu, tj da dete ne bi došlo u dodir sa previše svetovnih ideja, a pritom nisu imali para da dete upišu u
privatnu školu (čak ni onu koju drži njihova
crkva).
Danas, međutim, 4% dece ne ide u školu, nego uči kod kuće. Razloga za ovakvo povećanje ima dosta - jedno su škole kao
policijske države (videti
školska pravila), sve žešće pranje mozga, zaglupljivanje itd. Ovo poslednje je prilično dokumentovano; čak je ustanovljeno da deca koja se školuju kod kuće imaju bolji uspeh, a i društveno se bolje snalaze od đaka iz javnih škola.