Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 09:02. Cela zbirka je ovde.
paradajz
16-IX-2011 09:02
Ima ga na sve strane, i nije baš ni jeftin. Ima sve, ponekad i boju, ali ukus najčešće nema.

Prodaje se strogo klasiran, svi jednaki, iste veličine i boje i čvrstine, i to svega tri vrste. Neki krupniji, ne veći od teniske loptice, neki duguljasti (valjda se zovu roma), i neki sitniji sa vrežom, veličine ringlova, ti su najskuplji.

Problem je što paradajz najčešće nije iz kraja, nego ko zna odakle. Bere se i transportuje nedozreo, a onda se izlaže nekakvim gasovima koji izazivaju zrenje. Što je, naravno, neproverena priča, ali ima tu nečega - nikad nisam video normalan paradajz da je tako ujednačeno roze po celoj dubini. On zri prvo s jedne strane, pa se to širi po dubini, i ako se uzbere nešto pre vremena, ima nedozrelih delova.

Ima mesta gde se može naći domaći paradajz - još uvek ponegde, uz drum, neki seljak možda prodaje iz svoje bašte. Ima dobrog semena, ima dobre zemlje, samo ga treba pustiti.