Amerima definitivno nešto fali, vidi se po tome kako pišu. Sve je to zanat, zanat i još zanata. I kad čitaju, čitaju onako kako su ih u školi naučili - traže elemente, traže razrađene likove, traže dramski zaplet, gledaju da li ima dosadnih delova, da li se uklapa u žanr itd itd. Više slojeva značenja? Pa ajde, recimo, imaju par tipova koji uspevaju da prošvercuju nešto, recimo gomilu ogledala u
filmu u kome je naglasak na očima i gledanju, ili vrele
boje gde je lajtmotiv
vatra (nemam sad primer iz
knjiga, sve mi se filmovi motaju). Ali nema ništa ispod toga, prazno. Dvoje-troje da sam našao da su imali tako nešto, u vr glave. A tek da prepliću pet-šest jakih ideja u istoj knjizi, taman posla. Razvući će to u isto toliko knjiga, puta toliko honorara.
Nema veze o čemu pričaju, pričaju o parama. Bljak.