Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 19:30. Cela zbirka je ovde.
telefoni
25-IX-2009 19:30
Telefonski sistem je jedan od retkih gde raznorazne firme rade zajedno i složno - uvek će nekako da se dobije veza. Nakon što je razbijen nekadašnji monopol kompanije Bel, tržište je namerno pušteno raznim firmama da se snalaze, što je dovelo do opšteg pada cena, alternativnih usluga, preprodaje istih usluga (žice i centrale od firme A, ali pretplatite se kod firme B) i sveopšteg šareniša.

U načelu, u lokalu se ne broje impulsi. Pretplata za toliko je oko $30. E onda počinju druge pretplate, jer po istim onim zakonima lokalna i dalja telefonija ne mogu da budu kod iste firme. Pošto lokalni telefonista daje broj, on mora i da registruje kod koga je ko pretplaćen za ostale zone - za kraj, za međugradsku i za međunarodnu, što mogu da budu tri firme, može ista.

Cenovnik je... zavisi. Ima tarifa i tarifa, koje iz nekih razloga zovu "planovi", a valjda i treba tako, jer ste na dobitku samo ako ste u stanju da isplanirate koliko ćete zivkati u koje doba dana i nedelje. Kod zemaljske telefonije to još nije tako komplikovano kao kod mobilne, gde u pretplatu ulazi toliko i toliko minuta, osim vikenda i noći kad je džabe ili upola, s tim da se ušteđeni minuti gube ili ne, mogu da se prenose u naredni mesec ali samo do jednog, dva ili dvanaest meseci itd. Kod zemaljske telefonije ima raznih komplikovanih usluga, a naravno prodaju se u paketu; da bih video ko me zove, treba da uzmem još pet drugih stvari koje me apsolutno ne zanimaju.

Telefonske linije idu od bandere do bandere, osim tamo gde su baš ukopane, ili gde firma koja radi kablovsku tera i telefone preko svojih kablova - što bakarnih, što optičkih.