Tj kućna marka.
Roba iste marke kao što je samousluga u kojoj se prodaje, i ne prodaje se nigde drugde (o čemu malo niže). Ne mora da bude baš iste marke, lanac može da ima svoju marku koja se zove drugačije - naprimer, kod Krogera možete da kupite i Krogerovu kafu, makarone, marmeladu,
sir itd, međutim Volmartova marka se zove "Velika vrednost".
Ta roba je uglavnom parkirana na istu policu kao i ostala, odmah pored, i obično je jeftinija, ali ne mora da znači. Nekad drugi proizvođači privremeno obore cenu. Takođe, zbog zabunjenih jedinica
mere, nekad se baš i ne vidi koje je jeftinije - recimo, jedno je u
pakovanju od 20 unci, a drugo od funte, a cena je za paklo. Na cedulji sa cenom, istina, piše sitnije i cena po jedinici mere, ali jednom piše po unci, a drugom po funti, pa ti sad množi ili deli sa 16 pa upoređuj.
Gde se
proizvodi ta roba kućne marke? Ne zna se. Može biti da poneko od trgovaca i ima neku svoju proizvodnju, ali najčešće se radi o ucenjivanju proizvođača da prodaju nešto jeftinije i bez imena, ali u većoj količini, pa se to onda pakuje i
obeležava kao kućna marka. Možda ima i više proizvođača za isti artikal, nekad i odjednom, i možda su dve tegle od istog proizvođača dobile različite
cene samo zato što se jedna prodaje pod etiketom samog proizvođača, a druga pod etiketom samousluge.