Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

pica

28-VI-2010 - 25-III-2024

Nema više nikakve veze sa Italijom. Američka pica čak ni ne podrazumeva nikakav origano. Odozgo može da dođe samo peperoni (vidi čega nema - suhomesnato), dve-tri vrste sira. Jedino što je ostalo zajedničko je sos i testo.

Mada i to testo je nekako mekše i sunđerastije, ili mnogo tanje, kako koja varijanta. Ima i vegetarijanskih, sa susamom i koječim, i može to sve da se pojede, nije to ni loše, ali to nije pica kakvu jede Evropa.

Takođe, nema ni picerija. Postoji dva-tri lanca, Pica hat, Dominos, Papa Džos. I opet, nije to ni tako loše, ali do nije picerija, to je restoran (u slučaju Pica hata, tj bar spolja izgleda tako), ali je više buregdžinica. Bar pola onog što ispeku mušterije odnesu, ili se raznosi. Romantična večera u italijanskom restoranu uz vino i sveće - možda u "Maslinjaku" (Olive garden), ali to je običan restoran na italijansku temu, nije picerija. Možda imaju i picu, ko zna.