Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 29-III-2024 ih se nakupilo 0. Cela zbirka je ovde.

hleb

9-VIII-2009 - 29-III-2024

Skoro sav hleb koji se može kupiti u bakalnici je praktično neupotrebljiv dok se ne istostuje. Sve je već isečeno i zapakovano u najlon kese; kese uglavnom nisu zavarene ni zalepljene, već na jednom kraju vezane žičicom, istom onakvom kakvom se vezuju kablovi, tako da kad otvorite kesu možete ponovo da je zatvorite. Prodaju se i velike štipaljke za zatvaranje kesa.

Hleba po pravilu ima bar dvadesetak vrsta, uz dodatnih dvadesetak do četrdesetak vrsta zemički, kifli itd. Zajednička osobina svega toga je da je suviše mekano, nema krckavu koru (osim bageta, ponekad), i ume da bude začinjeno neočekivanim kombinacijama - kim, med, cimet, hleb od krompira, banana... Nije mi jasno kako mažu puter na hleb - ako uhvatiš krišku u ruku i pokušaš da je uspraviš, ima da se savije za 180 stepeni. Ne može čak ni sopstvenu težinu da nosi. Hleb naprosto mora da se tostuje ako misliš nešto da mažeš na njega. Jel znaš ti bre pošto su američki zubi? To su najskuplji zubi na svetu, to se čuva :).

Testo je uglavnom nešto kiselije od našeg; na istočnoj obali sam našao nekakav kalifornijski ukiseli hleb, otprilike nešto pljosnatiji od cipovke, koji je imao sve agregatne osobine kao naš seljački - koru, elastičnost, vlažnost itd - ali je bio toliko kiseo da nije mogao da se jede. Međutim, u San Francisku sam našao odličan hleb, pravi onaj kako smo nekad bili navikli, sa sve mirisom. U svim ostalim slučajevima, testo... nekako deluje da nije u redu i nije jasno šta su mu radili. I iz tog tostera dopire neki malo čudan miris. Njima to lepo, navikli tako.

Možete kupiti brašno i kvasac i sami mesiti hleb. Prodaju se i kućne pekare, i samodižuće brašno, napunite, uključite i za dva-tri sata evo domaćeg hleba.

Ražani hleb se pravi u nekoliko varijanti, jevrejski, ruski, pampernikl itd, ali svaka, ama baš svaka vrsta ražanog hleba je zamešena sa kimom. Tamo gde kaže "seedless" (bez semenki) ne znači da kimovog semena nema, nego da je mleveno i umešeno. Kao da se ne oseća kad se ne vidi.

Jednom sam se požalio kolegama, a jedan će "ama kako može ražani hleb bez kima". Navikli tako. Kao što mi imamo svoje navike sa salatama - teško nam je da zamislimo salatu bez sirćeta a da nije šopska.