Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

kamere, za bezbednost

24-VIII-2009

Ima ih na sve strane. Svaki dućan koji drži do sebe ima bar tri-četiri koje gledaju na parking, plus još na svakih pedesetak kvadratnih metara prodajnog prostora po jednu. Ove unutra vise sa plafona, ali su u poluprovidnim metalizovanim poluloptama, tako da nikad ne znate na koju stranu gledaju.

Imaju ih i benzinske pumpe, i dosta škola. Na lokalnim vestima se uglavnom vrte snimci pljački na kojima lopovi obično nose kapu sa dužim štitnikom ili kapuljaču, a ponekad se vidi i kako dućandžija uspe da osujeti pljačku.

Redovan deo bilo kakve istrage je da policija obigra komšiluk i pokupi trake.

2009: Drugi razlog za kamere su sitne krađe po dućanima. Jeftinije je - jer se nalaze u onim zamračenim ili zasrebrenim polukuglama na plafonu, odakle je bolji pregled i mušterije ne mogu tako lako da se sakriju iza naslagane robe ili reklama. Jedan radnik u kancelariji može da gleda 4 do 16 ekrana odjednom. Naravno, podjednako je sumnjivo i osoblje. Volmart je tu na zlom glasu, jer naprimer Kostko plaća svoje radnike mnogo bolje (i atmosfera kod njih je bolja, Volmart deluje sumorno i sivo, osoblje je kao zombirano) jer toliko uštedi na sitnim krađama, istragama, suđenjima i zastojima - kojih nema jer zadovoljni radnici ne potkradaju.Čuo sam i da je u stvari tek u s

vakoj četvrtoj kugli po kamera... a i onda je pitanje da li to neko uopšte gleda. Od prazne puške se dvojica boje.