Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

telefonska kartica

31-VII-2006

Calling card. Prodaje se i ovde, osim što nigde nema trafika :). Ima na kasi u samousluzi, ili u robnim kućama.

Kvalitet zvuka je isti kao i kod običnog poziva, jer u stvari i ide kroz regularnu mrežu. Žicar (tj firme preko čijih žica u stvari ide poziv) naprosto beleži broj izdavača kartice i njemu će da fakturiše. I upravo je najbolje za zvanje iz hotela, jer ako postoji telefonski poziv koji nikad nije jeftin, to je poziv iz hotelske sobe.

Tarifa je zgodna - od 5 do 10 centi minut (i to za međugradske pozive, lokalni su fraj), zavisno od veličine kartice (najskuplje su od 60 minuta, najjeftinije od 250). Problem je samo ako zovete iz govornice - nekako detektuje poziv sa takvog telefona, i skine dodatnih 12 do 15 minuta za takav poziv.

Kartica ima magnetnu traku na sebi, koja se koristi samo jednom: kad se kupi kartica, kasir mora da je provuče kroz čitač. Čitač onda dojavi izdavaču da je kartica sa tim i tim brojem prodata. To se zove "aktiviranje kartice", i neko bi mogao da pomisli da je kasirka nešto upisala u karticu - da je tako, svaka šuša sa PDA i magnetnom glavom bi mogla da preprogramira karticu i eto veselja.