Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

unovčavanje čekova

30-III-2010 - 25-III-2024

Mrka kapa. Tj zavisi čiji je ček. Ček koji ste napisali, biće unovčen onog trenutka kad stigne tamo gde ste ga poslali. Međutim, to ne znači da će primalac dobiti pare baš tog dana. Suština postojanja banke je da što duže drži tuđe pare u svom džepu, što u slučaju čeka znači da banka koja primi ček, uzima te pare i stavlja na neki svoj račun, drži ga tamo neko vreme, i onda prebacuje te pare na račun primaoca. Da bi se privid očuvao, ista ta banka će ladno isplatiti gotovinu ako im donesete taj ček na šalter da ga unovčite, ali to je samo reklama.

Uglavnom se čeka da ček "prođe", tj da se proveri da li postoje pare na koje glasi. Pošto su svi čekovi već decenijama obeleženi magnetnim brojevima, i sve su banke povezane elektronski, ta provera traje dve-tri sekunde. Dakle, čeka se nekoliko dana... da se banka smiluje i da prebaci te pare primaocu.

Štedno-kreditne zadruge (credit union) su nekakve zadružne štedionice, i posluju sa minimalnim profitom od oko 1%, koji se onda raspoređuje štedišama. Profit je nizak jer članovima ne naplaćuju skoro ništa. Pošto je profit nizak, nemaju baš mnogo svojih ispostava kojegde, a i tih zadruga ima mnogo malih, pa zato imaju zajedničke ispostave. Jedna u kraju je opsluživala oko hiljadu zadruga, a da bi opstala (jer zadruge slabo šta naplaćuju), kad odnesem ček kod njih da uložim na račun, oni te pare drže pet dana. Posle su smanjili na jedanaest, i na kraju su i zatvorili ispostavu. Jer je ipak lakše da se takvi čekovi šalju poštom u centralu zadruge, ili da se uplaćuje direktno tamo, što prođe za dan ili odmah.