Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 15:59. Cela zbirka je ovde.
dućanska kartica
15-VII-2004 15:59
Još koliko 1999. samo je par lanaca imalo te kartice, a onda su ih prihvatili skoro svi. Radi se o ogromnom statističkom bunarenju podataka, gde se skuplja straobalna količina podataka o tome ko šta pazari, u kom kraju šta bolje ide (studentski, penzionerski, crnački, bolje stojeći itd krajevi grada), šta se sa čim kupuje (koji slaniši idu s kojim pivom, koje kabeze kupuju ljubitelji meksičke klope itd itd). Ovo služi s jedne strane boljem planiranju zaliha i snižavanju troškova (a ušteda se kao bajagi prosleđuje vlasnicima kartica, dakle redovnim mušterijama, u vidu popusta), a s druge strane umeju da potegnu kad im treba. Kompanija Kroger je koristila to u slučaju jednog tipa koji ih je tužio što je u dućanu slomio nogu, ispovrtevši podatak koliko je piva on kupio za poslednjih pola godine, te je tip navodno alkoholičar. Praćenje mogu da urade i bez tih kartica - ionako na svakom računu piše kojim je čekom ili kojom karticom plaćen, pošto se gotovina slabo troši; problem je možda samo u tome što ljudi imaju po dve-tri kartice.
Ono, jeste da je popust ponekad popriličan (naiđe Bajvan Getvan, ili 20-30%, kad kako), ali to samo znači da su bili spremni da uzmu mnogo više... al' eto nisu.