Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 11:58. Cela zbirka je ovde.
prečice
12-VIII-2009 11:58
I uopšte, ta navigacija na koju smo navikli, ovde ne važi. Ovde je "preko preče, naokolo bliže" urezano u diplomu svakog urbaniste. Ako se i zadesi da postoji prečica, ona vodi kroz neke stambene sokake, načičkane parkiranim ličnim tenkovima, gde je ograničenje na 25 milja (40 km/h), a brže ni ne može. Ko zna prečicu, taj je domorodac, "gone native", ili voli da studira mape i satelitske snimke.

U načelu, udariti otprilike na neku stranu, samo zato što znamo da je cilj na tu stranu, je treniranje živaca. U 99,9% slučajeva tuda ne može. Ne samo da nema puta, da će se upasti u ćorsokak, nego nema smisla pokušati čak ni peške. Možda biciklom, ko je dovoljno lud. Jer, sve je ograđeno, isparcelisano i izdeljeno - i svaki taj odeljak ima jedan i samo jedan ulaz. Ako je baš dovoljno veliko, možda još jedan, negde na drugom kraju.



Zato neko iz sredine ove slike ne može da svrati do komšije s kojim je leđa u leđa, on mora da ode do njega, okolo - da izađe iz svog sokaka u glavniji, pa odatle u komšijin. Stanovnici ćorsokaka pri dnu slike ne mogu da svrate do obližnjih dućana (osim ako će da rizikuju deru u tarabi visokoj šest stopa - obeleženo crvenim tačkama na slici) tek tako. Ima da idu okolo.

Ovo donekle ima veze sa zoniranjem, a više sa tržištem nekretnina. Svi bi hteli da mogu svuda da stignu kolima, ali da ostali ne prolaze baš kroz njihovu ulicu. Zato i prave tako da im je teško prići, i nemoguće upotrebiti njihov sokak kao prečicu do nekog drugog. Svaka takva ulica je, praktično, namenjena samo onima čije je odredište ili polazište u njoj samoj. Neće moći dalje. Zato onda svi moraju još više da se voze, pošto ništa nije blizu...

Tako se sav saobraćaj svodi na nekoliko najglavnijih ulica, magistralnih pravaca, koji su široki, sa bar po dve trake, dok su sve ostalo, u stambenim zonama, ulice taman dovoljno široke da se dva lična tenka mimoiđu između dva lična tenka parkirana uz ivičnjake... ali se tuda vozi 25 m/č (ima dece, nagluvih... treba tako). Svako putovanje počinje sa nešto iskobeljavanja iz sokaka, pa onda nešto po glavnim ulicama do autoputa, a na cilju obratno. Nema alternative, nema rezervnih pravaca. Ako se začepi neka od glavnijih ulica, to je onda temeljno začepljeno.