Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 13:33. Cela zbirka je ovde.
krovovi
25-X-2013 13:33
Na kućama su krovovi po pravilu izvedeni zakucavanjem šperploče od 3/4 cola (vidi razlomke), preko koje dođe sloj ter papira, i odozgo šindra. Ta šindra je nekad bila drvena, sad je to takođe nekakav ter papir, na koji je nalepljen sloj sitnog šljunka u nekoj boji. Izbor boja baš i nije neki - uglavnom ide od svetlosive, preko nekoliko nijansi crvenkaste ili kao ružičaste (kakvog već kamenja ima), dva-tri tona zelenkaste, i desetak vrsta sive, od skoro bele do skoro crne. To se pribija ekserima, pneumatskim čekićem. Ekseri štrče sa unutrašnje strane, pa ako se zateknete na tavanu, čuvajte glavu.

Jedno vreme je u modi bila neka šperploča impregnirana nečim što je čini praktično nezapaljivom, ali se primetilo da to nakon dvadesetak godina rastoči drvo iznutra pa gubi nosivost - ko dođe da menja šindru može i da propadne. Sad se stavlja neka sa premazom, koji se topi kad se zagreje pa spreči pristup vazduhu i onda ne može da gori (ili je tako neko objašnjenje dao majstor). Protivpožarne mere su ovde deo urbanističko tehničkih uslova - kad je već skoro sve od drveta, mora tako.

Takav krov skoro da ne propušta ni vazduh ni vodenu paru, ali zato propušta toplotu, pa se prave raznorazne oduške - od izdignutog slemena do raznih vrtuljaka.

Oluci po pravilu nemaju držače, nego se zakivaju pravo u dasku ispod ivice krova. Donji red šindre se stavlja tako da štogod štrči iznad oluka, ali pošto je to ter papir, vremenom se otrombolji i odlomi, pa kiša ne pada više pravo u oluk, nego počne da podliva niz onu dasku. Umesto da stave okapnicu (komad lima koji ide celom dužinom ivice, desetak santimetara ispod donjeg reda šindre i štrči otprilike dokle i šindra, košta smešno malo i montira se za dva minuta po metru), svakih nekoliko godina popravljaju donju ivicu krova, kad ta daska istruli.