Ovo je jedan od članaka koje sam napisao o životu u SADu. Do 28-III-2024 ih se nakupilo 531. Cela zbirka je ovde.

slanje para

15-VII-2004

Pošta nema veze sa prometom novca, osim ako baš hoćete. To uglavnom rade nezavisne firme, prodaju garantovane papire ("money order" iliti uplatnica, sa imenom i adresom primaoca) koje onda šalješ, a primalac unovčava. Tako sam platio naš prvi fotoaparat - uplatio dve uputnice (granica je 300 dolara po komadu, a iznos je bio 370), stavio ih u koverat i poslao. Kupuje se i unovčava na raznim mestima, najčešće na šalteru u samousluzi, gde prodaju cigarete, lutriju, poštanske marke (nema na kasi nego donesu sa tog šaltera!) i primaju reklamacije. Može i na pošti, ali ona ne radi tako kasno.

Elektronsko plaćanje preko firme PayPal je naročito olakšano time što su nedavno kupili svoju internet banku, i oni su medu prvima koji rade sve elektronski. I uplata ide na moj tekući račun, direktno. Ova banka gde imam tekući račun ima servis preko kojeg elektronski plaćam račune, tj elektronski bar izdajem naloge za plaćanje, ali u većini slučajeva oni tamo negde to štampaju na papir i šalju poštom. Te komunikacije izmedu firmi su im još uvek papirne - kod nas je to, naročito plaćanje izmedu firmi, išlo elektronski još devedesetih, preko SDK.

A i ove elektronske uplate stignu za tri-četiri dana, što je naprosto politika banke. Pare koje ti stignu neće leći na račun za manje od 24 sata kad ih doneseš na šalter, a inače može i duže. Zato kad plaćaš negde, skinu za 4-5 sati, čak i ako pazariš u deset uveče. Mufljuska posla.

Osim, opet, samog Pejpela, gde sam nedavno (leto 2004) doživeo da mi pare sa mog računa silaze pet dana, i onda još dva dana dok to stigne primaocu. Sve gore i gore - što im je brža elektronika i povezanija mreža, to pare sporije putuju.