Iz naše perspektive, deluje kao da preteruju na obe strane. S jedne strane
- ne dozvoljavaju na mnogim mestima da se ulazi bos, jer nije higijenski
- kogod rukuje hranom ili tako nečim treba da nosi gumene rukavice, ili barem one od materijala za najlon kese
- u prodaji ima nekoliko desetina vrsta maramica natopljenih ovim ili onim za dezinfekciju telefonskih slušalica, drški od kolica u samousluzi, tastatura itd
- smatra se za normalno da se tuširaju svako jutro, sa ili bez pranja kose
- negoduju ako neko puši na manje od 15m od njih (od prilike do prilike). Video sam i pušača koji nije više hteo da stavi svoju cigaru u usta nakon što sam pripalio njom (iz svoje ruke, ne dirajući filter... al' svejedno). U stvari, jako su osetljivi na slučajan dodir. Spremite dobro izvinjenje i priču o kulturnom šoku.
- varikinu (odnosno kloroks ili kako se već koje sredstvo zove) koriste za čišćenje bilo čega, uključujući i mrlje nakon ubistva (bar tako vele po TV serijama); tim se redovno peru i tezge, seckalice za sir i salamu i ostali alat u deli odeljenjima i po restoranskim kuhinjama
S druge strane
- hodaju napolju u čarapama - ako nije higijenski da se ide bos jer se na taban nahvata svašta i unosi, na čarape se nahvata još i više
- sanitarni inspektori ne smeju ni da privire u pogone gde se od nekoliko hiljada goveda meša meso za hamburgere; svakih nekoliko godina izbije poneki slučaj malo šireg trovanja ešerihijom koli (izgovara se iširikija kolaj, skr. ikolaj)
- besnilo još nije iskorenjeno
- pse i mačke ne samo što drže u kući, nego ih puštaju i u krevet i za sto dok jedu. Nekad čak i na sto.
- ne pokrivaju usta dok zevaju (verovatno da pokažu svoje skupe zube)
- ne smeta im da potpaljuju roštilj onim smradom od derivata nafte
- ne smeta im da ne znaju šta sve sadrži ono što jedu (a sadrži svašta), a u slučaju restorana, blaženo ne znaju na šta liči ćumez iza pulta
- iako sve izgleda prilično čisto, to je zato što se redovno čisti tamo gde se vidi, dakle pored puta; čim se zađe u sporedne sokake, kanale itd, ima svakojake ambalaže; takođe crnci nekako izgleda namerno bahato razbacuju đubre po svom kraju, valjda da obeleže teritoriju - ne nešto što bi se raspadalo i trulilo i smrdelo, nego ambalažu od brze hrane, gaziranih pića i sličnog.
- ulice i drumovi izgledaju čisto, jer uredno čiste tamo kud voze. Đubrišta nastaju na granicama - u potoku između privatnog naselja i gradskog parka, na napuštenim privatnim parkinzima i slično. Svaki bolji vetar digne razne najlon kese i drugu ambalažu visoko u vazduh.
- u školi uče dokle se može pojesti ono što je ispalo na pod: suvo, ako je bilo na podu do 15 sekundi; pomalo vlažno (npr hleb) 10 sekundi; vlažno 5 sekundi. Kikiriki može i dva minuta.