Ovo je jedan od 560 članaka koje sam napisao o životu u SADu, do 27-X-2022 11:51. Cela zbirka je ovde.
tv kanali
17-I-2010 11:51
Postoji nekoliko nivoa TV kanala - pre svega, tu su tri-četiri tzv. nacionalne mreže, koje prenose praktično svi kablovski distributeri, a imaju i mrežu predajnika za preostale antenaše: CBS, NBC (i sad MSNBC, tj uz suvlasništvo Majkrosofta), ABC. Onda dođu viđenije mreže sa specijalizovanim programima - HBO ("home box office" - kućna biletarnica" sa 3-4 kanala) koja vrti filmove, serije i poneki prenos, ESPN sa nekoliko sportskih kanala, C-SPAN sa dva kanala gde vrte direktne prenose iz Vašingtona (prenosi iz skupštine na američki način), te sva sila specijalizovanih kanala.

Postoji i izvestan broj kanala koji su rezervisani za sam grad - njihovo postojanje je ugovorna obaveza distributera, uslov da dobiju koncesiju da raskopavaju sokake razvuku svoje kablove. Na tim kanalima obično ničeg nema, možda se skupi nešto na jednom ili dva, neki snimci sednica u gradskoj kući, ili nešto snimljeno po školama, priredbe itd. Na bar dva od tih kanala ide uglavnom samo tekst. Jedno vreme su prenosili kanal Nase, bar smo se nagledali kako astronauti razvlače neko zlatno platno, valjda su izolovali nešto.

Posebna priča su prodajni kanali, gde samo pokazuju robu i primaju narudžbine preko telefona. Dvoje kao čavrljaju i pokazuju robu, hvaleći je na sva usta uz obavezni osmeh od uveta do dupeta, a sa strane idu neki podaci o artiklu, cena, na koliko rata se prodaje i na koji telefon može da se naruči. Sličan je i kanal gde prodaju polovna kola, samo slike i cene uz nešto podataka, što vrte non stop. Onda vide da to baš ne ide, pa pređu na kuće na prodaju, u istom formatu.

Sličan je i kanal koji vrti TV program - šta se gde ovog trenutka (i u naredna dva sata) emituje na ostalih 60 kanala, non stop. Ovo je posle skraćeno na narednih sat ipo, i gornja polovina ekrana gde idu non-stop reklame sad zauzima tri petine ekrana. Nekad je trajalo dobra dva minuta da izvrti sve kanale i krene ispočetka; sad i pre prvog kanala uleću reklame za sopstvene proizvode (plati-pa-gledaj, digitalni kanali) te izvrti za četiri minuta. Brže je pogledati na internetu.

PBS (javni sistem, na dva kanala). Javni nije državni, nego se održava od dobrovoljnih priloga (koji se skidaju sa poreske osnovice). Ako emituju nešto kvalitetnijeg dramskog programa (recimo ekranizacije Artura Konana Dojla, Agate Kristi ili Crnu Guju), po pravilu posle toga nude to na video kaseti ili na DVDu, a cena nije baš niska. Jedini emituju BBC vesti, i to ne baš svaki put. Ako naide nešto nezgodno, odjednom se hitno ubaci dokumentarna serija o građanskom ratu, ili izveštaj o okružnom vašaru. Naravno, iz političkih razloga, nikakvi drugi izvori informacija i igranih programa ne dolaze u obzir, samo BBC. Niko drugi na celom svetu ne ume da pravi televiziju, samo Ameri i Britanci. I to nije zbog jezika - ne prikazuje se ništa ni iz Novog Zelanda, Kanade ni Australije. Dvaput godišnje po dve nedelje prose, tj skupljaju dobrovoljne priloge od gledalaca po ceo dan, iako u stvari imaju reklame (ali ne prodaju ništa i ne deru se, nego hvale tzv. "sponzore", obično kojekakve zadužbine). Isto rade i odgovarajuće mreže radio stanica - NPR.

Pakstonov PAX, veoma religiozno orijentisan. Ima večitu seriju "Dijagnoza ubistvo", u kojoj Dik Van Dajk (odžačar iz "Meri Popins" igra matorog lekara a negov sin igra sina mu pajkana, pa matori u svakoj epizodi reši po neko ubistvo. Medu njegovim pacijentima je slabo ko živ - s obzirom na dijagnozu, jedinu koju ume da postavi, nemojte kod njega. A mora da je i skup. Postoje i posebni religijski kanali; pojedini TV propovednici (poput onog idiota Peta Robertsona) čak imaju sopstvene kanale.

Foks ima svoje bajagi informativne kanale, ali su u stvari najcrnja propagandna mašinerija, naoružani svim mogućim prljavim trikovima, Gebels bi pukao od muke što tako nešto nije imao na raspolaganju.

UPN, vrte dobre serije (Zvezdane staze, aka Stari Drek svako veče u 10) sa umerenom količinom reklama, oko 15 minuta na sat, od čega je 5 minuta kad krene završna špica, tako da je preostalih 10 lepo rasporedeno za odlazak do sobe za odmor, frižidera itd. Prvobitne epizode Starog Dreka su trajale po 50 minuta, sad samo 42 - reklame idu po 18 minuta, a i duže, jer se završna špica smanji u četvrt ekrana, susednu četvrtinu zauzima reklama za program za naredni sat, a gornju polovinu natrpaju reklamama.

Dizni. Najgore đubre, iako slabo ima reklama... za druge firme. Zato imaju reklame za same sebe. Emituju isključivo svoje filmove, i to one koji nisu za bioskop (nikad ne emituju svoje klasične crtaće, ti se puštaju u bioskope svakih sedam godina). Pošto takvih nema mnogo, vrte ih svaki čas, godinu za godinom. Praktikuju poseban oblik rasizma - ne Diznijevom kanalu se neće videti niko ružan, debeo ili sa krezavim zubima, osim ako je nešto od toga neophodno za tzv. "zaplet". Bacakaju se sa tzv. "ljudskim vrednostima" i vaspitnim delovanjem, što se uglavnom svodi na to da devojka u glavnoj ulozi odustane od visokog školovanja da se ne bi rastajao s društvom, i uglavnom na sedi di si, ni za di si nisi, svako je najsrećniji kad zna gde mu je mesto.

Ovo je tipičan izbor kanala u kraju. Mnogo im je nejasna brošura, nikad ne znaš šta ćeš stvarno da dobiješ sa kojim paketom. Uzeo sam u početku (kod Adelfije) minimalnu osnovnu i HBO (Home Box Office), što bi trebalo da ima sedam filmskih kanala, kad ono samo dva filmska - što baš nigde ne piše. Mačka u džaku. Kad sam otkačio HBO, skinuli su mi dekodersku kutiju, i umesto ta dva kanala (21 i 22) ugledao sam tri druga koja dotle nisam mogao da vidim - dva prodajna i Diznijev kanal, najgluplji od svih.

Maj 2003: sad je poskupela kablovska, al' ovu minimalnu pretplatu nisu dirali, nego su smanjili sadržinu - dva kanala pride koja smo imali su ukinuli. To su bili TV lend, gde puštaju stare originale Radivoja Lole Đukića (tj ono odakle je on prepisivao - Giliganovo ostrvo i Volim Lusi), i Diznijev Nismo Rasisti Al' Ko Nije Dovoljno Zgodan Marš Napolje kanal. Izbačen je i Tarnerv Superstejšn, a umesto toga su nam zavukli HSN (home shopping network - to je onaj komunistički san, da se roba naručuje telefonom a isporučuje preko televizora, s tim što ovi stvarno i isporučuju i uživo). Tako da od 20 kanala u stvari imamo deset na kojima može ponekad ponešto i da se vidi, a nije mi jasno zašto i to plaćamo, kad svi oni žive od reklama.

Septembar 2004: trebalo bi da imamo dodatnih stotinak kanala na digitalnoj kablovskoj, ali još nismo priključili. Ostanite na vezi.

2005: Nije nego. Kad sam uključio digitalni dekoder (koji je u stvari običan računar sa prilično kilavim softverom), mogao sam samo da još jednom vidim neke kanale koje sam već imao, da gledam kako štuca sa HDTV kanalima (tj sa HD verzijama tih istih kanala) te još nekih dvadesetak kanala sa reklamama za druge kanale - i pride još tridesetak muzičkih kanala (bez reklama, što jes jes). Za sve ostalo treba da se doplati. Zahvalio sam se i vratio dekoder, a posle otkazao i proširenje, tako da sam opet na osnovnom skupu od petnaestak kanala za devet dolara mesečno. Slabo i gledamo.

Decembar 2008: Poslednjih godinu-dve gledamo samo CSI, a i to bez Majamija, jer se previše bave sami sobom. Lorder (Law & Order) više ne gledamo, jer se franšiza sa Vinsentom d'Onofrijem prebacila na neki drugi kanal, prvobitna serija se jako ofucala, a "Jedinica za specijalne žrtve" uporno baca u prvi plan Marišku Hargitai i njenog partnera, pri čemu ona non stop izgleda kao da guta žabu ili, još pre, da su joj doneli sledeću žabu, a njega prikazuju kao teškog psihotičara, dok druga dvojica (Ajs Ti i detektiv Manč), koji su mnogo zanimljiviji likovi, jedva da se i pojavljuju. Prestali smo da gledamo in NCIS (vojna policija mornaričke pešadije) jer su otvoreno za bezakonje - malo malo pa nađu neki razlog da likvidiraju nekog, niko ništa ne zna osim publike, a i državne granice im slabo znače. Te su ostale ukupno dve serije CSIja... do oktobra, a onda je počelo repriziranje, pa božićne reklame. Ceo decembar ionako ne uključujemo televizor.

Januar 2009: otkazali smo TV skroz. Od oktobra ga nismo uključivali, što onda i da plaćamo.

Januar 2010: još uvek niko od ukućana nije izrazio bilo kakvo žaljenje za televizijskim programom. Sve što valja odatle ima na mreži, a tamo svi umemo da izvrdamo reklame.